Podložne žbuke primjenjuju se za zaštitu i izravnavanje podloga od različitih materijala, o kojima će biti govora u nastavku. Njihovom primjenom dobija se homogena, zračno nepropusna površina. Sa žbukama se može poboljšati toplinska izolacija, mehanička otpornost, vodoodbojnost te otpornost na smrzavanje zida Podložne žbuke također kompenziraju dio naprezanja koja se javljaju prilikom promjena u konstrukciji objekta. Vrlo je bitno da strukturu zida sagledamo kao sustav, što je važan faktor prilikom odabira materijala za žbukanje i same gradnje.
A. Način odabira:
1. Područje primjene
fasada → vapneno-cementne žbuke, lagane i toplinsko-izolacijske žbuke
podnožje objekta, balkona i ograda → cementna žbuka
uobičajena funkcija → vapneno-cementna žbuka, gipsana žbuka
veliko opterećenje vodenom parom ili vodom → cementne žbuke
veliko mehaničko (statično, dinamično) opterećenje → cementna žbuka s dodacima za fleksibilnost i s povišenom prionljivošću
2. Vrsta podloge za žbukanje:
Prije žbukanja potrebno je znati materijal i svojstva podloge na koju se nanosi žbuka. Najčešće podloge su:
3. Tehnologija izvođenja - ručno ili strojno
4. Toplinska provodljivost - U cilju poboljšavanja toplinske izolacije zidne konstrukcije, možete odabrati žbuku s malim faktorom toplinske provodljivosti. U slučaju površinskog grijanja potrebno je upotrijebiti temeljnu žbuku koja najbolje odgovara datom području primjene. U tom se slučaju preporuča temeljna žbuka ojačana vlaknima s dobrom toplinskom provodljivošću.
B. Faze žbukanja
Odgovarajući tehnološki redoslijed izvođenja jednako je bitan kao i odabir odgovarajućih proizvoda. Nepravilan tehnološki redosljed izvođenja može uzrokovati povećane troškove uslijed popravaka i kašnjenja, stoga je neophodno stručno znanje projekanta kao i izvođača.
1. Priprema površine (vlaženje, poboljšanje prionljivosti, žbukanje)
Zid normalne vodoupojnosti (blok ili puna opeka):
vapneno/cemente žbuke: prema potrebi podlogu eventualno navlažiti ili nanijeti cementni špric Kontakt VS
gipsane žbuke: nije potrebna prethodna obrada podloge
Glatka betonska površina:
vapneno/cementne žbuke: vezivni posrednik; Klebespachtel, Thermofix ili Renti
gipsane žbuke: Kontakt B Plus
Porobeton (Ytong) zid:
vapneno/cementne žbuke: Kontakt Poren ili cementni špric Kontakt VS
gipsane žbuke: Putzgrund
Zid normalne vodoupojnosti: Kontakt VS
Porobeton (Ytong) zid: Kontakt Poren ili cementni špric Kontakt VS
2. Žbukanje - za odabir žbuka služi sljedeća tablica:
Tablica potrošnji podložne žbuke
3. Kod završne faze žbukanja na podložnu mogu se primjeniti i slijedeći slojevi:
Finom žbukom se izravnavaju manje neravnine na temeljnoj žbuci i postiže fina, ujednačena struktura površine. Grublje temeljne žbuke potrebno je uvijek izravnati finom žbukom Feinputz A. Nanošenjem završne žbuke dobiva se strukturirana, dekorativna zidna površina u boji. Ovisno o vrsti i kvaliteti obrade temeljne žbuke, završna žbuka može se nanijeti izravno na temeljnu ili je potreban međusloj fine žbuke.
Obloge (keramika, prirodni kamen) uvijek se lijepe izravno na temeljnu žbuku. Kod vanjske primjene potrebno je obratiti pozornost na ograničenja dimenzija obložnih ploča i na raspored dilatacijskih fuga. Toplinska izolacija vanjskih zidova može se znatno poboljšati primjenom povezanih sustava za vanjsku toplinsku izolaciju (engl. ETICS, njem. WDVS) na osnovi ekspandiranog polistirena (EPS) ili mineralne vune, o čemu detaljnije informacije možete pronaći u poglavlju o ETICS sustavima.
MORTOVI ZA ZIDANJE
U prošlosti su se za međusobno spajanje i učvršćivanje raznih elemenata za zidanje (kamen, opeka) najčešće kao vezivo koristili blato, glina, vapno, gips, tras, i na pojedinim mjestima materijali svojim svojstvima slični cementu, te njihove međusobne mješavine. Danas se kao vezivno sredstvo najčešće koristi vapno (gašeno ili hidratizirano) i cement. Kod sanacija povijesnih građevina kao hidraulični vezivni materijal u mortu se koristi vapneni hidrat i tras.
Presjek elemenata zida:
1. Zid od opeke
2. Cementni špric
3. Podložna žbuka
4. Fina žbuka
5. Predpremaz
6. Završna žbuka ili boja
Faktori koji utječu na odabir zidarskog morta
1. Namjena - zidanje novih ili sanacija starih zidova
2. Vrsta građevine
a. Novogradnja - odabir morta za zidanje ovisi o vrsti materijala kojim se izvode zidarski radovi (opeka, betonski blokovi i sl.) i projektiranim opterećenjima zidova → MM5 i MM10
3. Mortovi prilagođeni vrsti materijala za zidanje
a. Za klinker opeku → M5 Klinker
b. Za elemente od porastog betona → MM5 Thermo ili M5 Poren
c. Za glinenu opeku → MM5 Thermo, MM5
d. Za staklenu opeku → M10 Glas
4. Svojstva toplinske izolacije - Svojstva toplinske provodljivosti morta za zidove moraju biti ujednačene s materijalom kojim se zida. Kod modernih visokoporoznih zidnih elemenata (npr. Wienerberger Porotherm, Unipor i sl.) preporučeno je korištenje toplinsko- izolacijskog morta MM5 Thermo.
5. Razredi mortova za zidanje prema čvrstoći - Norma HRN EN 998-2 klasificira mortove za zidanje prema tlačnoj čvrstoći. Proizvodi tvrtke Cemix pod nazivom MM5 i MM10 svrstavaju se prema usklađenim europskim normama u razrede M5 i M10.
6. Način obrade: a. Strojno, b. Ručno
Pakiranje
Cemix mortovi za zidanje opće namjene (oznake G prema normi HRN EN 998-2) isporučuju se u vrećama od 25 kg i 40 kg, a lagani mort (oznake L prema normi HRN EN 998-2) MM5 Thermo isporučuje se u pakiranju od 50 l. Na gradilištu se, osim vode, u suhi mort ne smiju dodavati nikakvi drugi materijali. Nakon ručnog ili strojnog miješanja Cemix mortovi za zidanje odmah su spremni za ugradnju. Na veća gradilišta mort se može dopremiti u silosu na koji je montiran horizontalni mješač, a u cilju veće učinkovitosti rada i zaštite okoliša.