Zidanje je zadatak koji zahtijeva vrlo velike resurse, zbog čega se već desetljećima preferiraju suhe mješavine morta pripremljene u tvornički kontroliranim uvjetima, kojima se na licu mjesta dodaje odgovarajuća količina vode. Ovako proizvedeni svježi mort može se ručno ili strojno nanositi na površinu ili sljubnice zidanih elemenata. Tvornički pripremljene suhe mješavine morta omogućuju brz i učinkovit rad, zahvaljujući kontroliranoj proizvodnji i dodavanju točno određenih količina veziva, aditiva i ostalih dodataka visoke kvalitete i čistoće, kako bi očvrsli mort mogao obavljati svoju funkciju dugi niz godina uz zahtijevanu tlačnu čvrstoću.
U prošlosti su se kao veziva za spajanje i učvršćivanje različitih zidanih elemenata najčešće koristili blato, glina, vapno, gips, tras, a ponegdje i cementni materijali ili njihove mješavine. Danas se kao vezivo najčešće koriste vapno (gašeno ili hidratizirano vapno) i cement. Zanimljivo je da se kod sanacije zidova povijesnih objekata koriste mortovi koji sadrže hidratizirano vapno i tras kao hidrauličko vezivo.