• Građevinska dozvola prema građevinskom projektu
• Priključci i razvodi
• Temelji i temelji zgrade
• Vanjski i unutarnji zidovi (zidani, drveni ili betonski) zidani prema projektnoj dokumentaciji s obzirom na statiku, izolaciju, toplinski komfor, vlagu, zvučnu i protupožarnu zaštitu

Temeljna jama je mjesto gdje se izvode temelji i podrumski dijelovi građevinskih objekata. Kvaliteta tla i lokalni građevinski propisi određuju vrstu i vrstu temelja. Sve to unaprijed planiraju statičari u suradnji s projektantima. Temelj građevine stvara čvrst temelj za ostale građevinske elemente i osigurava njezinu ukupnu stabilnost. Ovi uvjeti moraju biti trajno osigurani, čak iu slučaju ekstremnih temperatura ili vodenih stihija.

Tlo koje se iskopa iz temeljne jame izravnava se i po mogućnosti zbija. Dubina temelja ovisi o lokalnim klimatskim uvjetima. Ovisno o regiji, dubina može varirati između 0,80 i 1,20 m kako bi se održala dubina bez smrzavanja. U ekstremno hladnim područjima Europe može biti i do 1,50 m.

Posebno su cijenjena vrlo pjeskovita, mekana ili vlažna tla. U mnogim slučajevima koristi se drenažni sustav za povećanje nosivosti podzemlja. Odvodi višak vode i time snižava razinu podzemne vode. Asortiman proizvoda Cemix uključuje drenažni beton posebno dizajniran za tu svrhu.

Poboljšanje temeljnog tla prvenstveno predstavlja povećanje njegove nosivosti, odnosno povećanje posmične čvrstoće, smanjenje propusnosti, stabilizaciju ili smanjenje stišljivosti. Na pripremljeno nosivo tlo polaže se geotekstil te se ravnomjerno nanosi i zbija sloj šljunka ili agregata granulacije 16/32, ovisno o debljini betonske ploče, između 15 i 40 centimetara. Sloj šljunka, koji još nazivamo i drenažni sloj, sprječava dizanje vlage iz podzemnih voda i na taj način štiti temeljnu ploču od oštećenja smrzavanjem.

Kako bi se spriječio električni udar, betonska ploča mora biti uzemljena. Uzemljenje je vodljiva veza električne distribucije. U tu svrhu, na primjer, armatura se spaja na ploču za izjednačavanje potencijala i na gromobran. Izjednačavanje potencijala zapravo je električna veza koja održava različite izložene i vanjske vodljive dijelove na istom potencijalu.

Nosivi sloj, koji se naziva i temeljni beton, je razdjelni (tzv. razdjelni) sloj tankog betona (C8/10, X0) debljine 5 cm, koji osigurava ravno temeljenje građevine. Može se koristiti za izravnavanje neravnina u podlozi. Sprječava utiskivanje armature u meku podlogu kao i prodor vlage u glinasto tlo i s time povezano smanjenje stabilnosti građevine. Time se povećava nosivost temeljne ploče. Norma EN 13670 više ne zahtijeva temeljni beton. Većom debljinom betonskog sloja mogu se kompenzirati i veće neravnine u zbijenom sloju šljunka, pijeska ili kamena.

Priključci za dovodne i odvodne cijevi, cijevi za pitku i otpadnu vodu, električne i plinske vodove, kao i fiksnu mrežu i internet, uvijek moraju biti postavljeni na ispravno mjesto u temeljnom sloju. Odvodna cijev se polaže KG cijevima promjera DN 100 do DN 500 s nagibom od dva posto ovisno o količini i vrsti otpadne vode. U zemlju se smiju polagati samo KG cijevi, što je dopušteni sustav vanjskih kanalizacijskih cijevi. Ovaj sustav uključuje KG cijevi različitih promjera i duljina. Za struju visokog napona, televiziju i internet prazne cijevi obično se provlače kroz temeljnu ploču.

U slučaju rekonstrukcije objekta spojevi se mogu postaviti naknadno izbijanjem ili rezanjem temeljne ploče. Sve to nakon konzultacija s projektantom i statičarem. Cijevi, razvodi i kabeli mogu se ugraditi i ispod temeljne ploče u rovu uz umetanje voda.

Prije polaganja obodne (tzv. obodne) izolacije, na kamenu ili šljunčanu podlogu postavlja se polietilenska folija kao razdjelni sloj, koji sprječava prodiranje vode temeljne ploče u tlo. Ova izolacijska folija, odnosno izolacijske ploče također se mogu koristiti, osigurava nepropusnost temeljne ploče prema dolje, a također štiti od gubitka topline uzrokovanog smrzavanjem.

Izolacija zgrade prema tlu, odnosno izolacija vanjskih zidova, zidova podruma i izolacija temeljne ploče prema dolje, naziva se perimetralna izolacija (ekstrudirane polistirenske ploče). U praksi to znači da se izolacijske ploče od ekstrudiranog polistirena (XPS), obično debljine oko 8 cm, mogu polagati na savršeno ravnomjeran temeljni sloj, u cijeloj površini. Ova izolacija štedi energiju i štiti stanare zgrade i okoliš od hladnoće, vlage i visokih operativnih troškova. U slučaju perimetralne izolacije, plastična folija se postavlja preko izolacije kako bi se zaštitila dok se izlijeva temeljna ploča.

Oplatom ili oplatnim elementima izrađuje se obodna oplata, koja se potom nivelira i fiksira. Elementi oplate, koji također mogu biti izrađeni od krute polistirenske pjene i ostati u konstrukciji, nazivaju se izgubljena oplata.

Odstojnici, poput betonskih blokova, postavljaju se za stvaranje oslonaca za konstrukcijsku armaturu od čelične kari mreže (to je zavarena mreža od čelične žice). Zatim se kari mreže međusobno povezuju žicom, kao i armaturnim šipkama. Odstojnici osiguravaju 3-5 cm betonske pokrivenosti vanjskog ruba.

Temelj ravnomjerno raspoređuje težinu zgrade na tlo. Osigurava stabilnost i štiti od vlage i promjena tla uzrokovanih vrućinom ili hladnoćom. Postoje temeljne stope, temeljne trake, temeljna ploča (ravni temelji).

Ravni temelji su uobičajeni za većinu zgrada. Oni moraju imati dovoljne dimenzije i biti izrađeni od visokokvalitetnog betona kako bi podnijeli opterećenje zgrade, ravnomjerno ga rasporedili i prenijeli na tlo. Drugi su temeljne trake, koje su osnova za buduće zidanje. Trake se obično izrađuju od običnog betona, armiranog betona ili kamene podloge. Pojasevi nisu izolirani. Budući da se temeljna ploča betonira preko temeljnih traka, razlike su laiku jedva primjetne. Osnovna ploča također služi kao hidroizolacija i ne mora nositi opterećenje.

Temelji su betonski blokovi, kvadratnog ili pravokutnog tlocrta, s mogućnošću postavljanja temeljne grede. Razlika između temeljnih stopa i pojaseva je u biti samo u njihovoj drugoj dimenziji, naime duljini. To je vrlo kratka temeljna traka tlocrtnog omjera 1:1 do 1:2. Nespecijalizirani graditelji trebali bi biti svjesni ovih razlika kako bi procijenili različite troškove.

Za ulijevanje betona koristi se tzv. gotovi beton, a to je svježi beton koji se proizvodi u tvornici betona i s običnim betonskim mješavinama doprema na gradilište, gdje se potom ravnomjerno ulijeva u oplatu i tako oblaže pojačanje.

Kako bi se spriječilo stvaranje zračnih šupljina i osigurala čvrstoća temelja, zbijanje se odvija tijekom izlijevanja betona pomoću uronjenog vibratora. Nakon toga, beton se pažljivo zaglađuje, na primjer, vibrirajućim estrihom.

Beton se mora pravilno stvrdnuti, što traje najmanje 28 dana, a ako su temperature niske to može produljiti vrijeme stvrdnjavanja. Za to vrijeme potrebno ju je zaštititi od mraza i jakog sunca pokrivanjem. Beton se također mora održavati vlažnim kako bi se spriječilo pucanje.

Tijekom izgradnje temeljne ploče moraju se izolirati sve strane: gornja, donja i bočne strane. Inače, vlaga iz tla može prodrijeti u strukturu i uzrokovati štetu od vlage i smrzavanja. U tu svrhu koristi se lopatica ili gotova izolacija od trake ili folije. Oni se temelje na bitumenu (koji sadrži otapala i vlakna za pojačanje), cementu, epoksidima ili raznim polimerima. Nakon skidanja oplate temeljne ploče, na bočnoj strani ploče izvodi se hidroizolacija, npr. nanošenjem hidroizolacijskog estriha pune površine (tzv. bešavna izolacija).

U starijim zgradama nedovoljna izolacija može uzrokovati vlagu u temeljima ili zidu. To može biti uzrokovano pritiskom vode ili kapilarno rastućom vlagom. Kapilarna vlaga koja se diže kontinuirani je, stalni tok molekula vode koje se dižu od tla do različitih visina u zidu. Ako je potrebno napraviti izolaciju s vanjske strane temelja, često je potrebno ogoliti tlo, ali to rješenje u nekim slučajevima može biti ograničeno, primjerice prostorom. Zatim se iznutra izvodi dodatna izolacija, na primjer putem injektiranja ili hidroizolacijskih estriha.

Budući da opeka upija vlagu, uvijek je potrebno brtviti prostor između zida i temeljne ploče. U protivnom može nastati tzv. most vlage koji bi u budućnosti uzrokovao npr. plijesan na zidovima, karte vlage i otpadanje žbuke.

Zidovi se sastoje od slojeva opeke, tj. opeke spojene žbukom. U stambenoj gradnji zidovi mogu biti jednoslojni i višeslojni. Osim toga, tu je i opeka s oblogom lica. Fasadni zid se izvodi kao samonosivi zid na prethodno pripremljenoj betonskoj izoliranoj podlozi.

Debljina zidova određena je zahtjevima za statiku zidanja odnosno zvučnu i toplinsku izolaciju. Izbor opeke ovisi i o drugim čimbenicima, kao što su cijena, brzina ili jednostavnost gradnje, što je posebno važno kod gradnje vlastitim rukama.

• Krhotine opeke (tzv. zidanje od pečene opeke) izrađene su od pečene gline. Pogodan je za unutarnje i vanjske zidove.
• Klinker je visoko pečeni materijal od opeke. Ne upija vodu, što štiti od oštećenja smrzavanjem i čini ga pogodnim, na primjer, za oblaganje kuća ili vrtnih zidova.
• Razlikujemo punu i šuplju opeku, pri čemu šupljine služe za smanjenje težine i izolaciju.
  Opeke tipa THERM imaju vertikalne rupe u koje se može umetnuti izolacijski materijal. Ova konstrukcija omogućuje izradu jednoslojnog vanjskog zida bez dodatne izolacije.
• Lime opeka (blokovi) izrađuju se od vapna, pijeska i vode. Visoka gustoća materijala osigurava dobru zvučnu izolaciju i kontrolu klime u prostoriji. To omogućuje stvaranje relativno tankih zidova. Međutim, te su opeke (blokovi) vrlo teške i s njima je teško raditi. Vapneno-pješčane opeke (blokovi) ne moraju nužno biti žbukane, ali visoka toplinska vodljivost zahtijeva dodatnu izolaciju.
• Gazirani beton se izrađuje od cementa, vapna, pijeska i aluminijskog praha, zatim stvrdnjava parom pod pritiskom. Lagan je i izolacijski, što ga čini idealnim materijalom za mnoge primjene sve do potkrovlja. Dobra izolacijska svojstva omogućuju usklađenost s izolacijskim propisima uz relativno malu debljinu stijenke. Gazirani beton ili gazirani betonski blokovi dostupni su u mnogo različitih debljina i veličina. Lako se režu pilom i jednostavno lijepe u tankom sloju, no materijal upija vlagu i mora se čuvati u potpuno suhom stanju. I unutarnje i vanjske površine zahtijevaju nanošenje žbuke za zaštitu zida od vlage. Čak iu zatvorenom prostoru, gazirani beton ne može dugo ostati bez zaštitnog sloja žbuke.

Izgubljena oplata je betonska oplata koja se ne uklanja i ostaje trajni dio izgrađene temeljne konstrukcije ili potpornog zida. Blokovi izgubljene oplate ugrađuju se jedan na drugi i zatim pune betonom.

Stropovi, odnosno stropne konstrukcije, horizontalno dijele obiteljsku kuću, odnosno horizontalne su nosive konstrukcije. Postoje montažni spušteni stropovi koji se dostavljaju na gradilište. Druga mogućnost su podni stropovi od porobetona koji se izrađuju na gradilištu prema tlocrtu.

Stubište je građevinski element koji služi za povezivanje pojedinih etaža. To je nagnuta nosiva konstrukcija. U ovojnici zgrade potrebno je predvidjeti odgovarajuće niše za stubište. Konstrukcija stubišta može biti izrađena od betona, ali je od samog početka potrebno napraviti stepenice od ovog materijala. Kod proračuna stubišta važna je širina mjerila, visina stepenice, visina prostora i nagib tzv.

Kasnije se stepenice mogu ugraditi iu dizajne koji nisu betonski, kao što su drvo, kamen ili metal. Mogu biti ravne ili gredne stepenice, ravne, zakrivljene, podestne ili spiralne stepenice, također i slobodno viseće stepenice ili ekonomične stepenice.

Izrada krovne konstrukcije još uvijek spada u fazu grube gradnje, dok polaganje krovišta ne spada. Standardni oblici krovova su:

• Dvovodni krov - ovo je najčešći tip krova, koji ima dvije krovne ravnine sa ravnim sljemenom, plus uvijek dva zabata i dvije strehe.
• Četverokramni krov – sastoji se od četiri krovne plohe. To su uvijek dvije nasuprotne stranice koje imaju oblik trapeza, a na vrhu su spojene grebenom.
• Mansardni krov – je varijanta dvovodnog krova, gdje je između sljemena i strehe podijeljen na dva dijela, ali svaki ima drugačiji nagib.
• Krovni krov – konstrukcija krovnog krova jedan je od najjednostavnijih oblika krova. Ovo je tip krova sa samo jednom nagnutom ravninom krovnog plašta.
• Ravni krov je konstrukcija koja nema nagib krovne ravnine veći od 5°. Nagib krova mora biti tako odabran da osigura odvod kišnice i vode od snijega.

Ono što je važno kod svake krovne konstrukcije je kakvi su propisi utvrđeni lokalnim prostornim planom. To se mora uzeti u obzir u pripremi projekta i izgradnje.

Dimnjak je sastavni dio svake zgrade, stoga je odabir dobrog dimnjaka vrlo važna odluka. Pravilna visina i presjek dimnjaka osigurat će besprijekoran rad dimovodne i ogrjevne opreme. Odabir dimnjaka nije laka stvar, stoga preporučamo savjetovanje sa stručnjacima.

Sve što vam je potrebno za izgradnju temelja, podruma, zidova, stropova ili ravnog krova možete pronaći u našem sustavu 1000.